Panimpresionizam

Dobrodošli na moj blog! Ovdje možete pročitati nešto o zanimljivim psihološkim temama i društvenim analizama. Po zanimanju sam psiholog, mada se, sticajem okolnosti bavim statistikom i metodologijom, te književnošću.

30.01.2017.

SAMBA JEDNE KOBRE

Kroz kašalj, koji je zvučao poput umornog laveža kakvog vremešnog psa, prolomio se uzvik glavnog i odgovornog urednika studentskog lista ''Budućnost jugoslavenske omladine'':

''Ti si ludaaaaa!''

Urednik je bio stariji od nje pola decenije. Teški okvir njegovih naočala, mjestimice požutjela brada i tamnonarandžasti brkovi ne ostavljaju mi mnogo prostora, nego da ovu razliku zaokružim na punu deceniju. Niko ga nije mogao zamisliti bez teške, bakreno-pepeljaste lule. Zvao ju je surlom. Zato ne čudi što su ga najbliži saradnici proglasili Slonom. I imao je kćerku i sina, koji su, kada bi skupa skočili na zlatni tas vremenske vage, težili pola decenije. To ga nije spriječilo da se posveti mlađoj kolegici, odlazeći proljetos i ljetos na ''domaća'', a tako divlja ostrva. Oboje su voljeli te jadranske sirotane. Urednik nikada prije nije pisao pjesme. Smatrao je da su one ništa drugo do bijela zastava na koplju kukavica. Hrabro srce može samo pisati priče i romane. To je i pokušavao raditi. Međutim, nakon povratka s posljednjeg ljetovanja, sročio je prvu pjesmu. I to o žućkastom, poprilično stidljivom cvijetu agave. Kao znamenje njihovog neumornog hodanja i traganja za mjestom gdje će se pretvarati da su tek izgubili nevinost. I kao omaž tekili, koju su pili umjesto vode. Ines ju je nalivala iz flaše, jer je uvijek govorila kako se želi napiti na samom izvoru. Urednik je uvijek s nestrpljenjem čekao da mu prespe iz svojih usta, samo onoliko koliko je ona htjela.

A sada je htjela zaploviti ka Indiji. Ostaviti iza sebe za onaj standard dobro plaćeno mjesto lektorice u BJO uredništvu. Počela je govoriti kako je nešto vuče i kako se tome nečemu ne smije i ne želi oduprijeti. Obrazlagala je da studij psihologije, koji je završila u roku, nije ispunio njena očekivanja. Patetični monolog gradio se na refren-uvidu:

''Željela sam proniknuti u duši, a u ovom nauku ni 'd' od duše...''

***

Sa jednim od posljednjih oktobarskih izlazaka sunca, prepustila se prvom tirkiznom zagrljaju Bengalskog zaliva. Drugog je dana već upoznala jednog našeg ambasadora, sa kojim je ubrzo našla zajednički jezik – jezik bijega i povratka svojoj, kako je zvala, biološkoj majci Indiji. Zapadnjački odgojena djevojka, odmah je poletjela na krilima intuicije. Za nju je bengalski jezik, koji je trebala savladati, zvučao poput kosmičkog pjeva zaostalog nakon pradavnog rođenja vasione. Bhajani, indijske duhovne pjesme, neprijatne nezrelom zapadnjačkom uhu, zvala je tihim vibracijama zvjezdanog runa... Počela je uranjati u oniks u kobrinim očima, koji koji drugi nisu uspijevali zamijetiti. Bila je sposobna proniknuti u prevrtljivu narav monsuna, shvatajući uzrok iza sveopšteg bijesa boginje Kali. Nije joj smetalo što su je noću uznemiravali jantarni komarci, a svoj bljedocrveni lotos ubrzo je poklonila ambasadoru. Sada Šakti i Šiva, s krem-žutog kreveta svake su zore netremice posmatrali statuu Hanumana koja se ponosno uzdizala s poda njihove sobe. Pored nje, bila je manja figura Bude od žada, s purpurnim vijencem oko vrata. Božanstva su uzvraćala pogled, te se Ines jednog jutra odvažila zamoliti ih da joj daruju... ništa više nego... Riječ. Inspiraciju, nadahnuće. I, dobila je ono što je zatražila. Sljedećih je dana neumorno i nezaustavljivo pisala, i pisala... Otkrivala je nove riječi: ''mojost'', ''sveNjegovost'', ''drugost'', ''svepozorišnost'', ''dvojednost'', ''nadprizornost''... Čula je ono što su drugi vidjeli, a vidjela i mirisala ono što su drugi samo slušali.

***

Šest mjeseci docnije, ambasador je dobio premještaj. Poslan je u Kinšasu. Ubrzo je smijenjen, a iz Konga se vratio s etiketom stranog plaćenika koji ruši krvavim srpom i teškim čekićem izgrađenu domovinu. U međuvremenu, Ines se ponovo susrela sa olistalim i ocvjetalim Zagrebom. Uljuljkana svedenost gradskih galerija i knjižara, te dobro poznata raskoš narodnog teatra više je se nisu dojmile kao prije: ''Previše umjetnosti za moj ukus. Sve to na jednom u moru nemjesta.'' Osjećala je da ju je Europa otela iz toplog ručja pramajke Indije. Drugi put. Prvi je bio kada je rođena. Pogrešno mjesto. Opet ono nemjesto. A nekoć je našla svoje pramjesto. I dalje je mogla, ako bi se prepustila kontemplaciji, svući koprenu iluzije s ovostranog svijeta. Onaj drugi, ostao je samo čežnja. Mogla ga je vidjeti, mirisati i osluhnuti, ali ne i stopiti se s njim. Indija je nešto poput očnjaka u ustima Višnua, božanstva koje održava cjelinu stvorenog i nestvorenog. Danas bi ovog boga, u šund-kombinaciji tradicionalne i moderne Indije, nazvali jednim od triju top menadžera kosmosa. Ines ne pristaje na to. Zato je dozvolila da je smrvi sjećanje na ondašnju Indiju. I ambasador se, svaki dan salutirajući vlastitoj duši, zarobljen negdje u nekom podrumu, prepustio ovakvom slatkom stradanju. Unutarnjem pogledu na čudesni potkontinent, kolosalni zub božanstva čije ime miriše na sijamske plodove višnje.

Selman Repišti,
27-30. 1. 2017.

14.01.2017.

Rukopis, osobine ličnosti, emocionalna stanja... ima li povezanosti?

Tema mog diplomskog rada bila je Povezanost grafoloških crta sa osobinama ličnosti. Dakle, trebao sam provesti istraživanje kojim bi se ispitalo ima li uopće korelacije između navedenih varijabli. Također sam uzeo u obzir trenutno afektivno stanje sudionika istraživanja, kao i neke druge njihove karakteristike (spol, težina i visina). 150 sudionika ove studije trebalo je prepisati relativno kratak odlomak neutralnog sadržaja, na papir bez linija, unutar za to predviđenog (unaprijed definiranog) prostora. Slijede nalazi istraživanja.

Osobine ličnosti. Generalno gledano, ne postoji povezanost između osobina ličnosti i grafoloških crta. Međutim, u nekoliko posebnih slučajeva, dobivene su niske, ali statistički značajne korelacije. Tako osobe otvorene za nova iskustva preferiraju pisati naliv-perom i grafitnom olovkom, ne vole pisati plavom kemijskom, slova naginju više ulijevo, a nagib retka im varira. Savjesne osobe vole pisati plavom kemijskom i naliv-perom, a ugodne osobe pretežno plavom kemijskom. Optimisti imaju tendenciju umanjiti veliko početno slovo, kao i širinu slova. Slova pretežno naginju udesno, a retci pisanja su im nešto zbijeniji.

Također sam angažirao tri neovisna procjenjivača, koji su na osnovu rukopisa trebali procijeniti u kojoj mjeri sudionici posjeduju određene osobine ličnosti, pretpostavljene Petofaktorskim modelom (inače dominantnim modelom u suvremenoj psihologiji ličnosti). Tako procjene: ekstraverzije, neuroticizma, savjesnosti, ugodnosti i otvorenosti prema iskustvu nisu povezane sa prosječnim ocjenama koje su dala tri neovisna procjenjivača.

Pozitivni i negativni afektivitet. Sudionici istraživanja trebali su procijeniti kako se osjećaju u datom trenutku. Emocionalna stanja koja su mogla biti prisutna kretala su se od ''uznemireno'', ''uplašeno'', ''živčano'', pa sve do ''poletno'', ''ponosno'', ''uzbuđeno''. Neka su nosila negativne, druga pozitivne konotacije. Nije dobivena statistički značajna povezanost između značajki rukopisa i trenutnog emocionalnog stanja sudionika ove studije.

Spolne razlike. Studentice ostavljaju veće margine dok pišu, te kod njih više varira lijeva margina, nego što je to slučaj kod studenata. Također, srednja zona slova (npr. visina slova ''a'', ''r'' i ''s'') je viša nego kod muškaraca, s druge strane, muškarci ističu gornju zonu rukopisa (npr. dužina gornje petlje slova ''d'', ''b'' i ''k''). Sudionice, u odnosu na sudionike istraživanja, preferiraju pisanje plavom i crvenom tintom. Druge značajke i parametri rukopisa nisu spolno specifični.

Težina i visina. Za rukopis debljih i viših osoba karakterističan je dulji gornji dio slova (gornja zona), kao i uže margine, te veći razmaci između redaka. Ostale karakteristike rukopisa nisu u korelacijama sa težinom i visinom.

Stabilnost rukopisa. Stabilnost je operacionalizirana (određena u terminima mjerljivosti) kao stupanj povezanosti mjere date grafološke crte na početku i na kraju uzorka rukopisa ispitanika. Drugačije rečeno, u pitanju je stupanj u kome sudionik dosljedno piše, tako da je njegov rukopis sličan u različitim dijelovima prepisanog odlomka. Najstabilniji je nagib slova, potom visina gornje zone, pa visina donje zone (donje petlje slova ''g'' ''j'' i ''p''). Najmanje su stabilni (zadnja je najnestabilnija): širina desne margine, udaljenost točke (slova ''i'' i ''j'') od osnove slova i nagib retka.

Uzimajući u obzir izložene rezultate, zaključeno je da, općenito gledano, nema povezanosti između afektivnih stanja, osobina ličnosti i težine i visine s jedne i grafoloških crta i preferencije sredstva za pisanje s druge strane. Prisutne su određene spolne razlike u rukopisu, koje se vjerojatno mogu objasniti određenim bioantropološkim osobinama muškaraca i žena. Stabilnost rukopisa je važna stavka u forenzici, gdje može služiti kao provjera autentičnosti rukopisa počinitelja i/ili žrtve.

Rukopis se, pored ostalog, koristi u mjerenju implicitnog samopoštovanja, na način da se ispituje veličina nečijeg potpisa unutar zadanog okvira (prostora). Potpis je ipak lični pečat određene osobe, tako da se ovdje otvara nova zanimljiva istraživačka tema. Također, trebalo bi ispitati povezanost grafoloških crta sa rezultatima na projektivnim tehnikama (famozne Rorschachove mrlje i slično), kao i na mjerama ličnosti i psihopatologije koje sadrže kontrolne skale (npr. skalu laži).

Selman Repišti

27.12.2016.

Grešna Magdalena

Imala je ime sa ukusom mora
Usne od svile, nestašne, bez srama,
Vodila odjednom šaku razgovorā
Ali je u svemu ostajala dama.

Molio sam vječno biće sa visina
Da pomogne odmah koliko se može
Glumio sam zato pobožnoga sina,
Noseći je nagu odmah ispod kože.

Al’ me kocka usuda progoni!
Samo jednom ljubiti sam znao…
Ne daju mi sudbinici oni,
Kažu da sam dane nebu krao.

Imala je ime sa mirisom mora,
Budila je bludnje davno uspavane,
Rasplela je kose, princeza bez dvora,
Zemlje očajanja, pjesme nepjevane.

Sanjao sam jednom da će doći vrijeme
Kada tajna stigne neka iz daljina,
Čekao sam dugo da proklija sjeme
Koje osta samo srca izraslina…

Selman Repišti

01.12.2016.

ZAPAMTI...

Uhvati me za rukav,
Priđi bliže:
Osjeti kako te lagano
Talas blaženstva stiže.

Zapamti već jednom,
Rekoh ti da pustiš
Rijeku što je tako
Grčevito držiš.

Priroda je dama,
Moraš da je paziš,
Haljine joj svete,
Nemoj da ih gaziš!

Poredak je sređen,
Što bi da ga krojiš?!
Ostani u šutnji,
Tad zbilja postojiš.

Selman Repišti

11.11.2016.

Zablude o koeficijentu inteligencije

Koeficijent inteligencije ostaje isti tokom života

Ukoliko je koeficijent inteligencije dobiven na osnovu rezultata u testovima koji obuhvataju sposobnost rezonovanja (indukcije, dedukcije i logičkog rasuđivanja), onda on svoj maksimum dostiže u mlađoj odrasloj dobi, a potom postepeno opada. Ako smo rješavali testove koji uključuju verbalni aspekt inteligencije i neka pitanja iz oblasti opšte informiranosti, prosječni je trend da se ovdje dobiveni IQ povećava tokom života (jer prikupljamo sve više informacija o svijetu i našoj kulturi, postajemo vještiji u komunikaciji s drugima, stalno poboljšavamo vlastite jezičke sposobnosti...).

Koeficijent inteligencije je stabilan tokom dana

IQ blago fluktuira tokom dana, što se može dovesti u vezu sa unutrašnjim i okolinskim činiocima: umorom, nekim situacijama i sredstvima koji mogu djelovati stimulirajuće, te jednostavno čovjekovim dnevnim bioritmom. Intelektualne sposobnosti je najbolje testirati ujutro, između 9 i 12h, jer smo, uopšteno gledano, u tom dijelu dana mentalno najspremniji i ''najsvježija'' za ovakav vid aktivnosti.

Na uradak (rezultat) u testovima inteligencije utiče isključivo nivo intelekualnih sposobnosti osobe.

Ne. Ostali faktori koji bi mogli imati udjela su: motivacija ispitanika, psihički umor usljed testa koji ima mnogo zadataka, uvježbanost (prethodno rješavanje sličnih testova), strah od nepoznatog (ukoliko se isptanik prvi put susreće sa ovakvom vrstom testova), trema (tjeskoba, strepnja, anksioznost koja može biti i osobina ličnosti), vjerovatnoća odabira tačnog odgovora slučajnim pogađanjem (ukoliko nema negativnih bodova), kvalitet testa (tj. da li je dovoljno valjan i pouzdan)...

Kada bi imali dovoljno vremena, svi ispitanici bi riješili sve zadatke u testu.

Ne mora značiti. Testove možemo podijeliti na testove brzine i testove snage. U prvima imamo ograničeno vrijeme za rješavanje (a zadaci su većinom lagani), a u drugima se ispitanicima da onoliko vremena koliko im je potrebno, ali su zadaci poredani od najlakših do najtežih. S obzirom da su testovi inteligencije najčešće kombinacija testova brzine i snage, ne može se tvrditi da će svi ispitanici riješiti sve zadatke, kada bi imali dovoljno vremena (jer neke osobe jednostavno nemaju dovoljno intelektualnog kapaciteta da uopšte riješe zadatke iz kategorije ''teških'').

Inteligencija je neovisna o kontekstu ispitivanja.

Većinom netačno. Istraživanja pokazuju da neka djeca postižu niske ili prosječne rezultate na standardnim testovima inteligencije, te loše ocjene iz školskih predmeta gdje se mogu ispoljiti date intelektualne sposobnosti. Međutim, kada se od te iste grupe djece zatraži da pokažu ove sposobnosti tokom igranja njima omiljenih video-igrica: redovno se dešava da ovdje postižu iznadprosječne rezultate!

Koeficijent inteligencije dobiven na osnovu testova sa Interneta je valjan pokazatelj nečijih intelektualnih sposobnosti.

Nipošto. Testovi inteligencije koji se nalaze na Internetu nisu psihološki validirani instrumenti, tako da je upitna njihova: pouzdanost (tj. preciznost dobivenih rezultata), valjanost (pitanje je šta zapravo mjere, da li je to samo inteligencija ili sadrže pitanja koja provjeravaju opseg znanja iz neke oblasti itd.) i osjetljivost (tj. svojstvo testa da utvrdi male razlike među ispitanicima u mjerenoj karakteristici). Takođe, Internet-testovi inteligencije najčešće nisu normirani, odnosno rezultat se ne izračunava kao otklon od prosječnog rezultata osoba koje su ga rješavale, već je unaprijed određeno da rješenje određenog zadatka nosi ''nekoliko IQ bodova''.

Ako nam je neko rekao da mu je IQ=145, time smo dobili sve informacije o njegovim intelektualnim sposobnostima.

Kada čujemo ovaj podatak, možemo se zapitati sljedeće: ''Koji test je ispitanik rješavao?'',''Koje su norme za ovaj test (tj. koji rezultati spadaju u kategoriju prosječnih a koji u kategoriju ispod/iznadprosječnih rezultata)?'', ''Koji aspekt (ili aspekte) inteligencije mjeri dati test (percepciju, pamćenje, računanje, rezonovanje, verbalno razumijevanje, rječitost...)?'', ''Da li je ispitanik već rješavao isti test, ako jeste, da li je prošlo dovoljno vremena od prethodnog testiranja?''

Selman Repišti

10.11.2016.

Testament kao desert

Umjela se radovati poput iskrenog, neiskvarenog djeteta, koje u svojoj kosmičkoj zaigranosti tek otkriva svijet oko sebe. Znala je da je ova sposobnost prirodni dar onih koji su zreli, istinski odrasli i koji samouvjereno premošćuju ambise života, prkoseći zlu, od sveg srca priželjkujući konačni trijumf nepatvorene dobrote.

Međutim, katkad je morala biti vulgarna, jer pobogu – svijet je bio tako morbidan, nezahvalan, nepopravljiv. Nije se ponosila ovom stranom svoje osobnosti, ali zaboga – ona je bila slika i prilika svih izazova i zakučastih momenata života koji Lejlu nisu nimalo štedjeli. Jednom je zapala u napast da se u potpunosti, lišena svega, prepusti poodavno nabujaloj rijeci koja je nosila sav kič i ostalo prljavo rublje čovječanstva. Rijeci punoj nemilosrdnih vrtloga, nakon čega bi završila na nekom ušću koje su čuvali, glavom i bradom, moderna Sodoma i još savremenija Gomora. Dežurale su one, onako gordo i krvožedno, radovale se novim žrtvama, blagosiljajući njihovu riješenost da se upuste u pregovore, da divane sa osljenim, pohotno-zavodljivim vragom novog doba.

Ipak, odabrala je svoj put, put poniranja u sebe. Zapravo, to je bio ključali kazan, čiji je sadržaj začinjen mirođijom samoodricanja i više nego prstohvatom isposništva. Lejla je znala da prečica do sreće nije moguća, te se onako prilježno i posvećeno, prihvatila vlastite misije – samospoznaje, širenja istine, ohrabrivanja drugih da se otisnu na pučinu savladavanja sebe, tog duhovnog poziva koji ih je, možda, mogao stajati i glave. Stoga je odvažno gledala sebi u oči, pokušavajući osvijetliti sjenu koja je bila njen vjerni pratilac, vječito vidljivi priljepak svakog koraka koji je načinila do i od sada.

Željela je postati još bolja osoba, vlastiti uzor, čiji je jedini autoritet bila savjest, koja je oduvijek pozivala na zalaganje za dobrobit čovječanstva. Htjela je obrisati svaku suzu u kojoj se kupala zjenica djeteta subsaharske Afrike, posljednju kap znoja žitelja siromašnih prostranstava Indije i svaki trag ubogosti u prašnjavim, prenatrpanim predgrađima Južne Amerike. Trudila se pomoći, ne čekajući da se to zatraži od nje. Nije se zadržavala na ispraznim riječima, obećanjima, lažnim, naoko uljudnim osmijesima... Djelovala je, rintala, bila desna ruka nemoćnih, unesrećenih i obespravljenih. Pred njenim očima, kao na filmskoj traci, odvijali su se prizori: bespoštedne, čelične pesnice rata; iz daljine veličanstvenih predjela polja pamuka i riže, ali na kojima su iskorišteni i nesretni ostavljali svoju mladost, pa i cijeli život, oni koji su bili iskonski dio civilizacijskog zaborava; kolone novih izbjeglica, kojima se nije mogao nazrijeti kraj i konac; bijelih samrtničkih postelja na kojima su svoj smiraj čekale još bljeđe siluete onih kojima je sudbina već bila zapečaćena...

Premda je Lejli bilo tek 26 godina, smatrala je da ima razlog za predstojeće odricanje od života. U posljednje vrijeme, osjećala je da fizički slabi, a njeni neprijatelji su samozadovoljno trljali ruke, šaljući joj prijeteće depeše, otvoreno je opominjući da se ne miješa u njihov plan, program istrebljenja svega onog što je ljudsko, duhovno, pa samim tim pripada nekom višem, univerzalnom smislu. Nastojali su joj oteti najveći dar prirode – ljudski život, priliku za odrastanje, želju za stvaranjem, za samoostvarenjem.

Došao je i taj trenutak. Lejlu su našli u jednom sobičku koji je inače iznajmljivala, beozobzirno i divljački iskasapljenu do neprepoznatljivosti, sa velikom rupom u predjelu obnaženih grudi. Pokušali su joj uzeti dušu, a odnijeli su samo srce. Po ostacima hrane i pića na stolu ispred kojeg je nađena, konstatovano je da su, nakon njene smrti, počinitelji ponešto i prezalogajili (bezmalo, na posthumnom meniju našao se osrednji komad crvenog mesa), okrijepili se nekim jeftinim vinom i, u sebi svojstvenom ćeifu, ispušili po jednu cigaretu. Bez ikakvog stila i obzira, onako krvoslasno, beskrupulozno i uz nadobudnost samodovoljnih inatlija, para ogrezlih licemjera.

Pod prostirkom na kojoj je spavala, pronađena je oporuka naslovljena na ime svih nas. Glasila je ovako:

Obraćam se, bez potrebe za ikakvim posrednikom ili nekom trećom stranom, svoj čovječnosti ovoga svijeta. Znajte, moja smrt je samo isječak na zvjezdanom nebu moje misije. Stoga, ne dajte da vas ona pokoleba. Premda fizički odsutna, ne zaboravite da sam svakog časa u vašim mislima i djelima. Budite ono što jeste, ostanite dostojanstveni pohodeći horizonte svoje sudbine. Nemojte mnogo dramiti oko toga da li će vam i ko će vam uzvratiti ljubaznost, riječ ohrabrenja, čvrst zagrljaj ili osmijeh naklonosti...
Ako neko posrne, podignite ga sa zemlje; ako ko želi prikratiti svoj život (za koji držim da nam treba biti čast što smo ga zaslužili, ma kakav on bio), odvratite ga, saosjećajno, od tog pokušaja; ako kogod ne zna kuda će i kako će, nenametljivo ga usmjerite na pravi put; ako se neko s prezirom ophodi prema potrebitima, pokažite mu, vlastitim primjerom, da su oni ogledalo cijelog ljudskog roda; a ako nabasate na grubijana, poklonite mu se, razoružajte ga svojom blagošću, primite u hram opraštanja, nježnosti i brižnosti.
Izlišno mi je potpisati se, ostaviti lični štambilj, jer vam se obraćam iz vas samih, iz onoga što jeste, ali ste to možda zaboravili. Učim vas iz onoga što možete i trebate biti, iz samog izvora znanja, onoga što bi neki nazvali gola ljubav ili bezuslovno prihvatanje. Plač ili uspjeh drugih – naš je vlastiti. Granica između vas i ostalih ustvari je most kojim trebate hoditi. Ne zastajkujte, uvijek koračajte uspravnih leđa u susretu sa samima sobom!

Selman Repišti

08.11.2016.

Ne vjerujte psihologu koji...

Ne vjerujte psihologu koji o radosti života govori s maskom na licu, ukočeno, svisoka – zaleđenog osmijeha, hladnog pogleda i krutog tjelesnog stava. On ne misli ono što govori – život je za njega samo projekat, odnosno, scena koja mu služi za manipulaciju drugima.

Ne vjerujte osobi koja se ne raduje spontanim trenucima pošteno zaslužene tuđe sreće (makar bila i vezana za nekoga ko joj nije naročito drag). One neće iskreno pozdraviti ni vašu sreću.

Ne vjerujte ljudima koji se ne raduju na autentičan način vašem (opet zasluženom i teškom mukom stečenom) uspjehu. Oni su, jednostavno, dobro uvježbani glumci na daskama života i prijateljstva.

Ne vjerujte onima koji vas (navodno) slušaju, ali vas ne čuju. Oni samo nervozno klimaju glavom dok im nešto pričate, a ustvari ne pokazuju nikakvo interesovanje za sadržaj onoga što ste podijelili s njima (makar to bilo intimno i delikatno).

Ne vjerujte osobama koje bez uzbuđenja i inspiracije pričaju o svojim životnim ciljevima, nadama i željama. Oni su proračunate, lijene i, nerijetko, emocionalno hladne.

Vjerujte onima koji istinski vjeruju u vas, bezuslovno vas prihvataju i spremno opraštaju vaše pogreške. Za njih vrijedi živjeti!

Selman Repišti

08.11.2016.

Nije Eva kriva, Adam je!

Tri su načina da dobijete Nobela za mir ili književnost. Prvi, premda malo vjerovatan, jeste da živite za pisanje, pišete za život i umirete za stvaranje. To se zove samoizgaranje. Drugi je da živite negdje u Zapadnom Svijetu i povremeno (mislim, samo nekoliko minuta) zaboravite na svoje užitke, javno nastupajući protiv tlačenja onih trećih, četvrtih, zadnjih... Treći je da ste rođeni u nekoj od zemalja Istočne Evrope i da, s vremena na vrijeme, skoknete do nekih i nekakvih bojnih polja (molim vas, odaberite prave trenutke i scene, važno je stići u momentu kada se dešava nešto senzacionalno – ''xafsing bola'' i ti fazoni – ma, razumjećete me o čemu pričam). Za treći put vam savjetujem da ne pišete poeziju, ona je davno izašla iz mode. Treba vam nešto svježije, sirovije, up-to-date. Kratko, da se ne gnjave glavešine koje o ovoj nagradi odlučuju. Da im ne prisjedne ugodna toplota njihovih širokih fotelja.

(Odnedavno sam se počeo zanimati za uzajamni odnos temperature i masnog tkiva. Uzmimo za primjer ljude koji mnogo vremena provode u sjedećem položaju. Toplota bi trebala topiti njihovo salo, dok bi nedostatak kretanja doprinosio tovljenju, pružajući sigurno utočište njihovim punomasnim šlaufima. Stoga bi kratka proza bila ravna dodiru nježnog pera – prvo bi ih zagolicala, potom opustila, a na koncu učvrstila njihovu ustoličenu polu-figuru.)

Adam je poslušao moj posljednji savjet (odakle li ga je samo iščačkao?). Nije rođen u Francuskoj, Španiji, a kamoli u Velikoj Britaniji. On je, recimo, istočni-evropejac. Ponekad obiđe neke proteste, malo se slika (posljednja fotografija u prvom planu pokazuje njegov osmijeh usnama, ali ne i očima, dok su u drugom izmučena tijela boraca za univerzalni, nesebični boljitak)... Umalo da zaboravim – član je neke međunarodne organizacije, poznate u njegovoj zemlji isključivo po engleskom akronimu (niko ne zna izgovoriti njen naziv, niti se trude da to urade, ta to je tako nepotrebno). Inače, potiče sa sela, što opravdava činjenicu da svoje ''međunarodno'' članstvo ponosno nosi na svom licu i tucetu bedževa sa antiratnim parolama. Od iste je organizacije dobio neki džeparac za putovanje u susjednu državu koja je prije nekoliko dana spremno i ponosno zaratila sa samom sobom. Ovakve su joj organizacije pripomogle da taj rat i nastavi.

(Inače, ljubav internacionalne organizacije prema svojim članovima koji dolaze iz zemalja ''u razvoju'' ogleda se u tome da ih šalju u opasna područja, kako bi ovi, u svojstvu potrčka-reportera, imali ekskluzivno pravo na privatne snimke, a možda i na neku privatno-intimnu granatu, metak ili iznenadnu detonaciju. Antipulacioni kapitalizam ili turistička eugenika – prosudite sami.)

Stigao je juče, nakon niza iscrpljujućih provjera, barijera i ispitivanja. Prvo što je uradio bilo je neobavezno voajerisanje svojim digitalnim foto-aparatom. Naveče je napisao nekoliko redova u svoj dnevnik (tefter, bilježnicu, ma kako hoćete). Sigurno predviđate da su to teze za novu kratku priču. Negdje je čuo da su izvjesni vajni spisatelji jednostavno skupili svoje novinske tekstove (nazivajući ih short stories) i platili nekome da od toga skrpi roman. Dobro je čuo. Može i on to.

(Ovdje stvarno vjerujem u organizacione sposobnosti našeg lika. Bojim se da ne pretjeram, ali govorim o nečemu poput menadžmenta u književnosti. No, nisam ovdje da pripovijedam. Nastavimo zajedno uhoditi našeg Adama.)

Zadržao se tri dana. To je razumljivo, budući da njegov džeparac odražava dva nauma međunarodne organizacije. Prvo, da se njen entuzijastični član pošalje pravo u provaliju sukoba, koja poput crne rupe guta sve i svašta što joj se drzne približiti. Drugo, da novčana svota pokrije kratko, kritično vremensko razdoblje. Jer, šta će ova organizacija ako se Adam vrati? Uzalud je potrošila svoja finansijska sredstva. A preko onih do tri dana može nekako i preći. Naplatiće ih drugi put. Ergo, Adam je žrtva. Ali, Adam je i kandidat. Za šta? Pa za Nobela. Uklapa se u profil. Zasad igra po mojim pravilima. U boljoj je poziciji nego većina nas, a prvi put u istoriji književnosti u zavidnijem položaju od samog pripovjedača.

Nakon povratka u svoju domovinu, Adam je kod kuće. Zapravo, ima svoju sobu, iznajmljenu u glavnom gradu. Želi biti u centru dešavanja. On je pozvan i prozvan da prati važnija dešavanja, da koristi bankomat i još mnogo, mnogo gradskih kurioziteta.

(Inače, susret seljaka sa automatom za izbacivanje novca poslovični je primjer ljubavi na prvi pogled. Eto, vidite, ipak u današnje vrijeme ima iskrene ljubavi. Zato vam moram malo pobliže objasniti ovaj odnos seljaka prema bankomatu. U početku, Adam mu je prišao stidljivo, ali sa izvjesnom dozom neskrivenog interesovanja. Potom, položio je ruke na njega, da opipa to čudotvorno djelo mehanike. Zatim, prokljuvio je mehanizam koji izbacuje ono što mu pripada – njegov novac. Jednom sam ga čuo kako glasno navija da mu bankomat ispljune krupnije novčanice, jer je sramota da drugi primijete kako, kasnije, plaća sitnišem. Nakon što je, taj put, pomuzao svoju kibernetičku kravu, okrenuo se i uputio prolaznicima onaj iskreni osmijeh očima.)

Posebno zadovoljstvo predstavljala su mu sredstva uplaćena na račun, od strane one međunarodne organizacije. Znao je da uvijek može otići na neki od bankomata, jednu od njegovih ovaca i, na očigled svih koji su se ondje zadesili, ponosno sačekati svoju porciju novca. Nego, da se vratimo njegovoj privatnoj preokupaciji. Od 9 do 2 ujutru razrađivao je bilješke iz svog dnevnika. Radio je na jednoparagrafskim pričama. Svoj angažman shvatao je ozbiljno. Mislio je da će ga i drugi poštovati, ukoliko ustraje u cijenjenju svog rada. Uobičajena floskula, koja će, kasnije ćemo vidjeti, imati efekta.

Prošle su neke dvije-tri godine. U međuvremenu, napredovao je na iluzornoj ljestvici pozicija u njegovoj organizaciji. Sada je bio projekt-menadžer i imao je, za njegov pojam, impresivnu kolekciju veza i prijateljstava. Posjetio je nekoliko ratišta, sada uz do zuba naoružanu pratnju, shodno glavnom geslu njegove organizacije: Sigurnost je imperativ neodemokratskog društva.Napisao je i svoj roman.

(Zapravo, kompilaciju odjeljaka. Reportersko zbrda-zdola zdanje. Neću objašnjavati dalje. Vjerujem u vaš common sense. Samo ću vam još povjeriti da se roman zove ''Brazde i usjekline lica rata'')

Ergo, Adam nije više žrtva. Zato, neka vas ne začudi što je ova međunarodna organizacija odlučila predložiti ga za Nobela. Jedina dilema bila je da li da se konkuriše za najviše priznanje za mir, ili za književnost. Povukli su veze da ova vrsta oskara bude za obje kategorije. Vjerovatnoća je veća. Ako jedna ne upali, možda se druga osmijehne (i usnama i očima). Šta reći o proglašenju pobjednika? Povratak u raj, smoking, paunov hod, Nobelova nagrada za književnost, s obrazloženjem: ''Adam Sjerkovski doprinio je miru na našim prostorima. Svojim opusom (malo sam bezobrazan, pa se sada uključujem u same redove pripovijedanja, ali - kakav opus, ta, to je samo jedan pišljivi roman, ako je uopšte i roman?!) je zasluženo obogatio književno-mirotvorno nebo (kakva sintagma! najava literarnog Hollywooda!) još jednom zvijezdom (znao sam da je riječ o Hollywoodu!!) koja će svojim sjajem nastaviti da potiče buduće misionare mira (nisam znao da su peace studies postale vjera, prije su New Age pokret razmaženih bogatuna) dajući im krila da se otisnu u nepregledna prostranstva demokratskog svemira (aha, sada se svemir kolonizuje u ime vladavine naroda, kakvo dražesno zapažanje!).''

Ergo, cijeli svijet je postao žrtva Adamove slave. Možda nam je najpametnije da, onako nonšalantno, nabacimo maske i izađemo na ulice, uzvikujući parolu: ''Je suis Adam'' (Ustvari, mislim da smo previše zainteresovani za cijeli ljudski rod, pa bismo mogli proslavljati nekako u stilu: ''Nous sommes Adam!'').

Selman Repišti

06.11.2016.

PSIHOLOGIJA LIČNOSTI: Teorija i empirija (drugo prošireno izdanje)

Ove godine izašlo je drugo prošireno izdanje moje četvrte knjige. Riječ je o (neformalnom) udžbeničkom materijalu, podijeljenom u 32 poglavlja, uz Rječnik ključnih termina i Indeks opisivača ličnosti. Knjiga ima 470 stranica, uz 410 referenci.

U ovom izdanju ''Psihologije ličnosti'', obradio sam teorije, pristupe i modele sljedećih autora: Sigmunda Freuda, Carla Gustava Junga, Jacquesa Lacana, Karen Horney, Ericha Fromma, Anne Freud, Melanie Klein, Donalda Winnicotta, Harrya Sullivana, Alfreda Adlera, Henrya Murraya, Abrahama Maslowa, Carla Rogersa, Williama Glassera, Viktora Frankla, Georgea Kellya, B. F. Skinnera, Alberta Bandure, Philipa Zimbarda, Gordona Allporta, Hansa Eysencka i Raymonda Cattella.

Pored pobrojanih pristupa, posebnu pažnju posvetio sam Modelu velikih pet, Petofaktorskom modelu, HEXACO modelu, Modelu velikih sedam, Dvofaktorskom, te Jednofaktorskom modelu strukture ličnosti. Obrađeni su i kružni modeli ličnosti (Wigginsov interpersonalni cirkumpleks i AB5C model), kao i nekoliko glavnih psihofizioloških pristupa (Grayeva Teorija osjetljivosti na potkrepljenje, Cloningerov Psihobiološki model temperamenta i karaktera, Momirovićev kibernetički model ličnosti, te Zuckermanov Alternativni petofaktorski model).

Navedeni su i rezultati nekih istraživanja čiji je cilj bio da ispitaju pretpostavke o strukturi ličnosti životinja, kao i metodologija karakteristična za ovo područje. Osim toga, predstavljene su odbačene i savremene tipologije ličnosti. Čini se da savremena tripartitna tipologija nalazi potvrdu u velikom broju istraživanja, a inače obuhvata tri prototipa ličnosti: pretjerano kontrolisani, nedovoljno kontrolisani i otporni (rezilijentni). Po uzoru na neke svjetske (univerzitetske) udžbenike psihologije ličnosti, posebno poglavlje posvećeno je psihologiji ličnosti u kontekstu: sporta, menadžmenta, forenzike, edukacijskog procesa i saobraćaja.

Novina u odnosu na prethodno izdanje ove knjige je prikaz Rushtonove Diferencijalne teorije (koja se nastavlja na koncepciju o reproduktivnim strategijama životinja, primijenjenu na ljudsku vrstu). Ova teorija izazvala je mnogo polemike, s obzirom da su njene posljedice usko vezane za rasne razlike, te odnose dominantnosti i inferiornosti između njih. Međutim, nauka katkada zna biti kontroverzna i subverzivna, jer ponekad poluči određene rezultate koji se možda i ne slažu sa našim (opšteprihvaćenim) vrednosnim sistemom.

Druga novina je poglavlje o evolucijskom pristupu u psihologiji ličnosti. Čini se da za svaku osobinu ličnosti možemo tvrditi da je evolucijska prednost, odnosno, nedostatak. Tako, ukoliko je neko označen kao ekstravert (komunikativan, energičan, socijalno prodoran...), može biti smatran psihosocijalno sposobnijim od onoga ko je introvert (tih, povučen, zatvoren u sebe...). Prvi će se brže izboriti za resurse koji mu omogućavaju sigurnost, unapređenje života, te ekspresiju vlastitih potencijala i talenata. Međutim, kako ekstraverti pokazuju sklonost rizičnim ponašanjima, a uz to žele da su okruženi velikom grupom (nerijetko i nepoznatih) ljudi, oni se izlažu različitim opasnostima, što može biti označeno kao evolucijski nedostatak.

Treća novina je poglavlje o neuroanatomskim i nerofiziološkim korelatima ličnosti, koje se ogleda u pokušaju mapiranja mozga kako bi se (da se tako izrazim) otkrili centri određenih osobina ličnosti. Istraživanja u ovoj oblasti mogu se opisati kao pionirska, a afirmacija neuropsihologije ličnosti tek slijedi.

Četvrta dopuna prethodnog izdanja jeste McAdamsov pristup, po kojem razlikujemo tri nivoa ličnosti: crte ličnosti, tipična/uobičajena ponašanja i navike, te identitet (uz karakteristične životne priče svakog od nas). McAdams je dao veliki doprinos istraživanju identiteta, smještajući ga u kontekst individualnih priča, u kojima imamo ulogu protagoniste (glavnog junaka).

Takođe, za ovo izdanje je pripremljeno nekoliko studija slučaja, koje imaju za cilj primjenu naučenog/pročitanog. Uz to, navedena su i tri moja istraživanja (o Zimbardovim vremenskim perspektivama, te modelima strukture ličnosti), kako bi čitaoci/studenti imali prilike bar donekle upoznati i empirijsku stranu psihologije ličnosti. Rječnik ključnih termina dopunjen je još nekim pojmovima, koji su ukratko objašnjeni, a ono što je novo u odnosu na prethodno izdanje jeste Indeks opisivača ličnosti. Svrha ovakvog indeksa jeste da olakša čitaocima/ studentima/psiholozima ''posao'' i napor opisivanja svoje ili ličnosti neke druge osobe. Ovdje se nalaze pridjevi i imenice koje su svima poznate, ali i one koje su rjeđe u svakodnevnoj komunikaciji (npr. ''lunatik'', ''nenavidna'', ''žovijalna''...). Indeks opisivača ličnosti je, stoga, svojevrsni katalog, odnosno podsjetnik, koji može biti koristan i van psihologije ličnosti.

Poglavlje o sintezi teorije i empirije, te perspektivama razvoja psihologije ličnosti, dopunjeno je odgovorima nekoliko naših i stranih stručnjaka čija je ovo matična oblast ili oblast na koju se (nekada posredno) referira njihov naučni angažman. To su profesori: Janek Musek, Denis Bratko, Temple Grandin, Gian Vittorio Caprara, Susan Cloninger, Dan McAdams, Samuel Gosling i Randall Larsen. Recenzenti ove knjige bili su doc. dr. sc. Joško Sindik (Zagreb) i Naida Rustempašić, magistar psihologije (Sarajevo). Moj drug iz Švedske, Faruk Hajdarović (konceptualni umjetnik), ljubazno mi je ustupio svoje slike za korice knjige, te fotografije koje prate osnovni tekst unutar nje. Ilda Imamović mi je pomogla da dopunim Indeks opisivača ličnosti, te uradila lekturu i korekturu.

Psihologija ličnosti: Teorija i empirija je, prije svega, posvećena Bosni i Hercegovini, te svim ljudima koji pošteno zarađuju svoj hljeb, tj. osobama koje nisu prodane duše niti političke marionete. Ova knjiga može pomoći čitaocima da pokušaju odgovoriti na sljedeća pitanja: ''Kakva je, generalno gledano, stuktura ličnosti?'', ''Kako se ličnost razvija?'', ''Kakav je odnos (komunikacija) između nesvjesnog i svjesnog dijela ličnosti?'', ''Šta nas to motiviše?'', ''Koji su naši evolucijski korijeni?'', ''Zašto se nekada (ili često) ponašamo iracionalno?'', ''Zašto neki ljudi više uživaju u sadašnjem trenutku od drugih?'', ''Zašto imamo potrebu očuvati i potvrditi svoj integritet, identitet i osobenost?'', ''Koja je evolucijska uloga altruizma?'', ''Zašto su neki ljudi više savjesni od drugih?'', ''U kojoj mjeri se osobine ličnosti nasljeđuju, a u kojoj su rezultat okoline, iskustava i aktivnosti pojedinca?'', ''Ko sam ja?'', ''Zašto imam interesovanja koja imam?'', ''Koji su kriterijumi mentalnog zdravlja?'', ''Zašto je važno da se na vrijeme osamostalimo kao ličnosti?'', ''Koji je smisao društvene hijerarhije u ljudskom društvu i životinjskom (animalnom) svijetu?'', ''Koje su karakteristike prave naučne teorije ili modela?'', ''Šta je to piramida (hijerarhija) ličnosti?'', ''U čemu možemo tražiti (i, eventualno, pronaći) smisao života?'', ''Koje su karakteristike samoostvarene osobe?'', ''Šta su estetske potrebe?'', ''Kako laici poimanju osobine ličnosti?'', ''Da li je naše ponašanje rezultat naše ličnosti, ponašanja ili njihovog međusobnog djelovanja?''

Namjerno sam se trudio kombinovati naučni sa popularnim stilom pisanja, imajući u vidu da (bar tako smatram) rezultati istraživanja trebaju biti dostupni svima. Drugim riječima, psihologija je usko vezana za život kao takav, te svako od nas (bilo on laik ili stručnjak u ovoj oblasti) ima pravo na ovakva znanja, uvide i informacije.

Knjigu (ako želite) možete naručiti putem e-maila selman9r@yahoo.com. Njen autor Vam želi da ne mijenjate ono što volite kod sebe, te da mudro i posvećeno radite na onome što možete poboljšati i unaprijediti.

Srdačno,
Selman Repišti

05.11.2016.

Mahatmi Gandhiju

Neustrašivi asketo,
ahimse* luče čuvaru,
nenametljivi profeto,
čovjekoliki Avataru!

Pamte li kako ti se poklonio
dželat tvoj krvožeđu zaluđeni
što ti je atmu** od tijela odvojio,
ubogi sužanj netom probuđeni?

Znaju li kako se osramotiše,
pljunuvši ljudskom rodu u lice,
u sablasti, odmah se pretvoriše,
u nakaradne, kukavne izdajice.

Blasfemijom ovilite, Mohandas***,
zlatom zemaljskim pohlepno se kite,
vulkan oholosti – moderni je Parnas,
ratoljubni bataljoni – njegove su svite.

Molim te, Mahatma, uprkos tome,
Oprost im pruži, za njih se založi,
njihove su duše usljed karme trome,
na njihovo tjeme ti ruku položi.

Selman Repišti

Posljednja pjesma iz ciklusa Triptih ćudoređa

*ahimsa - nenasilje
**atma - duša
***Mohandas - pravo ime Mahatme Gandhija


Stariji postovi

Panimpresionizam
<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
2033

Powered by Blogger.ba